Jakirovićev preporod
Nakon sto je preuzeo Rijeku, Sergej Jakirović je u 12 proljetnih kola osvojio 26 bodova (72%). S 8 pobjeda, 2 remija i samo 2 poraza zasjeo je na 3. mjesto ljestvice preskočivši Osijek, koji je kalendarsku 2022. godinu zaključio s čak 18 bodova prednosti.
Protivničku mrežu Rijeka je zatresla 18 puta, dok je Labrović 8 puta vadio loptu iz svog gola. Jakirova momčad je kod kuće odigrala 5 utakmica i ostvarila skor 3-1-1 uz gol razliku 9:3, dok je u gostima u 6 ogleda zabilježila skor 4-1-1 i gol razliku 9:5.
Takav brutalan niz omogućio je Rijeci 2,17 bodova po utakmici i titulu proljetnog hita prvenstva. Prava je šteta sto “Profa” nije preuzeo kormilo bijelog broda odmah na kraju prošle sezone. Prosjek je to koji momčad čini konkurentnom u borbi za naslov prvaka do samoga kraja.
Promatrajući Rijeku u kontekstu ove sezone, za Jakirovićevih 26 osvojenih bodova u kalendarskoj godini, Cosmiju bi trebale 24 utakmice. Još je slabiji domaći i drag, ali nažalost poslu nedorasli duo Tadić & Budicin. Isto bodova bi osvojili iz tek 47 utakmica ako promatramo isključivo prosječan broj osvojenih bodova za vrijeme mandata.
S prosječnih 2,17 bodova po kolu, Jakirovićeva Rijeka danas bi bila druga na ljestvici sa 63 boda, samo tri manje nego Dinamo.
U ogledima s momčadima velike četvorke, Jakirović se može pohvaliti sa stopostotnim učinkom protiv Hajduka (gol razlika 4:1). S Osijekom je 2 puta remizirao (g.r. 2:2), a jedini poraz u gostima doživio je od Dinama (0:1). Obzirom da je upravo Dinamo nanio Rijeci rekordni poraz od 2:7 na kraju jesenske polusezone za zaborav, s nestrpljenjem čekamo “uzvratnu” utakmicu u 35. kolu.
Europska Rujevica
U moru polu-dovršenih, polu-raspadnutih i općenito polu-stadiona svima nam dragog HNL-a, Rujevica je ponovo bila koplje iznad svih. Pred rekordnih 7749 gledatelja u kontekstu domaćih utakmica, Jadranski derbi probio se na 5. mjesto najposjećenijih utakmica na Rujevici. Svi preostali rekordi postavljeni su u europskoj sezoni 17/18, tako da Hajduk u ovom slučaju ide u društvo europskih velikana. U HNL-u samo Hajduk puni Rujevicu, ali samo Rijeka puni – Hajduk. Pokazatelj je to i pozitivnog trenda, popunjenog Sjevera i općenito publike koja je prepoznala trenutak.
Naravno, nije sav dojam samo u popunjenosti stadiona. Nogomet, travnjak, igra, ambijent kakav se viđa na Rujevici nešto je najbliže Ligi petice što hrvatski nogomet može pružiti. Iz sezone u sezonu mnogi to primijete samo u Rijeci. Ponekad je to protiv Dinama (prošlosezonskih Tomićevih 3:3), ponekad protiv Osijeka (polufinale Kupa 2021/22, pobjeda 3:2 u produžecima), ali Rijeka je u takvim subjektivnim rang lista često u prvom planu.
Friganova cijena raste
Nakon što smo ga nedavno izdvojili kao prvo ime proljetne Rijeke, Matija Frigan je već u prvih deset minuta utakmice taj epitet i opravdao. Ples milijuna i priča koja se tek treba zakotrljati na ljeto nakon U21 Eura bit će u centru HNL pažnje. Iz kola u kolo mlada riječka generacija na čelu sa Friganom i Hodžom pokazuje da bi se zaradom i pametnim prodajama moglo izgraditi barem pola Kantride.
Potezom kod prvog gola kada je Vušković otišao u prazno, stvorio si je neometanu gol-šansu i iskoristio izboreno. Imao je još dvije izgledne prilike do kraja utakmice – zakasnio je na oštar ubačaj Ampema u prvom, a novu grešku Vuškovića nije iskoristio u drugom poluvremenu. Da li je do laganog pritiska, treme ili je objašnjenje ono klasično – svi promašuju – pokazat će vrijeme. Po svemu dosad prikazanom, nakon 11 golova u 21 utakmici, Frigan je prvi mladi napadač lige i u ovom trenutku uz Dinamovog Baturinu sama krema HNL ponude.
Ništa manje pohvala nisu zaslužili ni preostali prvotimci, a pogotovo zamjene. Banda i Grgić su još jednom pokazali kako je cijeli stadion bio u krivu, a jedna osoba u pravu. Diplome su se parale jer izlazak Selahija i Ampema, a ostanak Marina, mnogi su gledali kao grešku. Rijetko koja kombinacija zamjena u povijesti nogometa je donijela instant rezultat kao ova.
Niti dvije minute nakon ulaska, Emmanuel Banda vrhunskom loptom u prostor proigrava Alena Grgića, koji u milimetar pogađa Antonija Marina. Trojac koji bi minutu ranije mnogima sjedio na klupi zaslužan je drugi gol, koji je odveo utakmicu u mirne vode. Marin je tako direktno bio uključen u oba gola, unatoč prosječnoj igri ostatak utakmice. Dojam je da može i mora bolje.
A kao i obično, “ničiju” loptu u srcu veznog reda pred drugi gol pokupio je – Veldin Hodža. I o njemu ćemo se uskoro raspisati, a neki podaci će Vas pozitivno iznenaditi, i pokazati kako priče o milijunima oko ove generacije nisu nekakvo navijački-umjetno pumpanje cijene.
Istaknuo se, kao i obično, i vratar Nediljko Labrović. Fantastičnom obranom u trenucima kada je Hajduk uspio uspostaviti balans igre u 2. poluvremenu dao je Rijeci dodatan motiv za lov na drugi gol.
“Dica” protiv stranaca
Prosječna dob prve momčadi Rijeke jučer bila je tek 23.5 godina – ponovno je Lokomotiva ostala najmlađa s 22.8. Hajduk je pak jučer istrčao kao druga najstarija ekipa lige: s prosječnih 26.9 godina samo su Zekićevi Farmaceuti “iskusniji”. I nisu u pitanju iznimke, jer jedine anomalije u Hajduku su bili Vušković (16) i Pukštaš (18). Prvi sljedeći “mladić” ima 24 godine.
S druge strane, Rijeka je istrčala s tri dvadesetogodišnjaka: Danilo Veiga, Veldin Hodža i Matija Frigan. Blizu su još i Janković s 21, te Marin i Galešić s 22 godine. Usporedbe radi, najiskusniji kod domaćih bio je Emir Dilaver (31). Drugi najstariji kod Rijeke bio je 26-godišnji Andrija Vukčević, koji je jučer bio vrlo raspoložen.
Da je Vukčević igrao za Hajduk, bio bi im treće najmlađe godište na terenu, a četvrti najmlađi igrač.
Ništa bolje Hajduk ne stoji ni po pitanju “domaćih” igrača. Izlaskom Vuškovića u 62. minuti, prvih 11 Hajduka sastojalo se od deset stranaca i Varaždinca Darija Melnjaka, koji je ujedno i porijeklom geografski najbliže Splitu.
Kod Rijeke, uz spomenutog Veigu, pravim strancima mogu se klasificirati još tek dvojica: Prince Ampem – čovjek koji u Hrvatskoj živi već pet godina – te Albanac belgijskih korijena Lindon Selahi. Nekada smo slušali priče o “domaćoj dici”, a jučer, kao i već dugo vremena, uloge su bile zamijenjene.
Zdrava okolina
Dok njegove vršnjake u prvom razredu srednje škole, na početku novog poglavlja života izluđuje nekakav strogi gimnazijski profesor, Vušković muku muči s drugim problemima. (Pre)mladoga Luku izluđuje njegov četiri godine stariji maturant i najveća mlada zvijezda HNL-a, Matija Frigan. Nadamo se da teret očekivanja mladome braniču neće biti prevelik i da će izrasti u uspješnog reprezentativca i čovjeka. Ali ako i bude, ne bi bio prvi “izgoreni” ni ove sezone (primjer odbačenog Marina Ljubičića), kamoli unazad par godina.
Poručujemo mu iz navijačkoga kutka ovim putem da su mu, kao i mnogim uspješnim Hajdukovcima prije njega koji su ginuli za kvarnerski dres – Josip Elez, Luka Vučko, Filip Bradarić (do Rive), Franko, Josip Radošević, otac i sin Gabrić i mnogi drugi – vrata uvijek otvorena.
Okolina u Rijeci uvijek je nabrijana, ali u pozitivnom smislu. Institucija zdravo posloženog nogometnog kluba ne bi se dovela u poziciju da tekuće troškove moraju pokrivati prodajom talenata, čiji prirodan rast umjetno ubrzavaju. Odnosno, da ih moraju forsirati do mjere očitog pucanja pod pritiskom. Tužno je bilo vidjeti zamijenjenog Vuškovića kako zadržava suze, znajući da će biti tema razgovora narednih dana.
Posljednji takav ove je sezone nosio dres Rijeke. Sa uskoro 27 godina na leđima, nakon propalog transfera u grčki Aris, Alen Halilović dosegao je apsolutno dno svoje karijere i pitanje je hoće li se uopće vraćati u nogomet. A nekad je davno kao klinac od 16, 17 godina forsiran, uzdizan, prodan u Barcelonu, i prepušten sudbini.
Pajač vrhunski odradio posao
Znate li kada će navijač Rijeke vidjeti najbolje suđenje u HNL-u? Takvo da pod rubrikom naslovi prvaka ne bi pisala jedinica nego puno veći broj. Samo i isključivo onda kada Rijeka igra derbi (protiv Hajduka, ili najkvalitetniji i najjači hrvatski derbi 21. stoljeća protiv Dinama), a da pritom nije opasnost za ni jedan od ta dva kluba što se tiče ključnoga plasmana na ljestvici ili kup utakmice. Upravo takva sudačka predstava se dogodila i u netom završenom Jadranskom derbiju.
Glavni arbitar Igor Pajač je puštao tečnu igru, nije svirao alibi prekršaje, nije mahao kartonima i sebe stavljao u prvi plan. VAR provjera zaleđa kod neregularnog gola Hajduka je trajala manje od 1 minute i odlučena je, potpuno ispravno u korist Rijeke. Iako kako to često bude, jedna sličica naprijed-nazad i vrlo lako bi se dala namjestiti situacija gdje bi zaostala noga Awaziema ostala u dozvoljenom položaju.
Ovoga puta to nije bio slučaj – Fran Jović je nacrtao okomit (!) pravac u odnosu na aut liniju – za razliku od prethodne domaće utakmice Rijeke – i Rijeka je nastavila s apsolutnom i tradicionalnom dominacijom nad rivalom u modernom dobu.
Lijepo je bilo vidjeti i glavnoga suca kako ima alergije i na same pokušaje simuliranja. Na početku utakmice, Frigan je ušao u kontakt prilikom pokušaja primanja lopte sa suparničkim braničem i pao tražeći vrlo opasan slobodnjak. Iako je ta situacija nije bila klasičan pokušaj simulacije, Pajač je doletio i uletio u osobni prostor Frigana i jasno mu dao do znanja da nema šale. Svjetski, a naše.
Jedva čekamo isti primjer, možda i prvi povijesni, prema nekome igraču jučerašnjeg suparnika Rijeke. Mogli bi se načekati, jer čitači usana nikad ne spavaju, i malo koji sudac će si namjerno otežati posao i jutarnju kavu čitajući hajku na sebe u medijima sljedeći dan. Bez fige u džepu, čestitke službenim osobama u crnome jučer. Može se i zna se, ali ne želi se uvijek.
Tribine
Za kraj smo ostavili ono najbolje. Naelektrizirana, ali strogo pozitivna atmosfera na stadionu, uz praktički tri tribine ultrasa – jer bivših se nađe i na Zapadu, a pogotovo na Istoku – podsjećala je na zlatne dane Kantride. Uz bezbroj transparenata, šaljivih i škakljivih podbadanja, te prije svega bezrezervnu podršku Rijeci, bio je to snažan vjetar u leđa domaće ekipe. Čini se da je jučer mnogima na terenu to osnažilo razinu samopouzdanja, jer izuzev Dilaverovog dodavanja Labroviću, panike u redovima Rijeke jučer nismo vidjeli, a ulozi su itekako bili veliki.
Dobro je također primijećeno kako se, odlukom da se gostujuće ulaznice prodaju isključivo na stadionu gostiju, broj Torcide prepolovio u odnosu na inače. U usporedbi s brojkama Armade koja redovito bilježi impresivnu popunjenost Poljudskog juga, ili sjevera Gradskog vrta – gdje se nikad ne pojave “lokalni” Riječani – zanimljivo je bilo vidjeti koliko je gostiju iz Splita jučer uistinu poteglo do Rijeke. Odnosno, puno je jasnija slika koliko u pravilu “gostiju” iz Rijeke osvane na južnoj tribini Rujevice.