Nakon višetjedne trakavice hoće-neće, Dinamovog interesa, Osijekovog otimanja, došlo je očito do Rijekinog – preotimanja. Pitanje je naravno koliko su medijski natpisi bili istiniti: da li je bilo pokušaja dizanja cijene ili pregovaračke pozicije, istinskog interesa ili nečeg sličnog. Bilo kako bilo, sada je sve zaključeno i Marco Pašalić, uskoro 23-godišnji krilni napadač iz druge momčadi Borussije Dortmund, potpisao je za Rijeku kao slobodan igrač. Detalji ugovora bit će poznati uskoro, ali iskustvo nas navodi ka trogodišnjem ugovoru po modelu 2+1.
Pašalić je rođen u njemačkom Karlsruheu, a iza sebe nema veliku menadžersku agenciju: probio se prvo i osnovno kvalitetom. Kroz omladinske momčadi lokalnog Karlsruhera došao je do Stuttgarta, a nakon dvije odlične sezone u četvrtoj ligi, prepoznaje ga i dovodi druga momčad velikana Borussije Dortmund.
Izgubio je godinu dana na ozlijede ligamenta i ramena pa u pune dvije sezone u Dortmundu upisao tek 1700 minuta terena, što je primjerice slična minutaža Ivanu Smolčiću u aktualnoj sezoni Rijeke – nije imao puno sportske sreće.
Startao je dobro i bio standardan prvih sedam kola za tada trećeplasiranu momčad 3. njemačke lige, ali uslijedile su dvije ozlijede radi čega je od rujna 2021. do rujna 2022. vidio tek devedesetak minuta terena kroz nekoliko utakmica. Ove sezone druga momčad Borussije sezonu je završila na 13. mjestu, a promjenom sustava igre, Pašalić je izgubio svoju prirodnu poziciju. U kombinaciji s istekom ugovora na ljeto i očekivanim odlaskom, njegova minutaža na proljeće bila je dozirana.
U dva navrata proteklih sezona, dijelio je teren i s Jude Bellinghamom, Realovom najnovijom akvizicijom vrijednom 103 milijuna eura. Dres s te utakmice, kada je sa samo 20 godina igrao s megazvijezdama današnjice – čuva. Prvi put u utakmici Superkupa protiv Bayerna, za kojeg je tada dvostruki strijelac bio Lewandowski, a drugi put u porazu protiv Wolfsburga Nike Kovača. Dvaput po 15 minuta u seniorskoj konkurenciji nisu posebno pohvalne brojke, ali činjenica da se Pašalić ipak probio i pokazao kvalitetu vrijednu priključenja prvoj momčadi nikako nije za baciti.
Ukupno je upisao 35 nastupa za Borussiju II, u kojima je postigao 6 i asistirao za jedan gol.
Za mladu reprezentaciju Hrvatske (U21) ima četiri nastupa bez pogotka, ali je upravo njegovim jedanaestercem u Danskoj izboreno Europsko prvenstvo na kojem će sljedeći tjedan nastupati Niko Galešić, Veldin Hodža i Matija Frigan. U šestoj rundi izvođenja jedanaesteraca, Pašalić je postigao gol vrijedan kvalificiranja nakon što se u 120 minuta nije pronašao pobjednik.
Prednosti i mane
Stilom igre Rijeci neće biti nepoznat tip igrača, jer Robert Murić je žario i palio Rujevicom tri i pol godine. Doveden je na sličan način, iz druge momčadi Ajaxa, a za Rijeku je upisao preko 120 nastupa uz 38 golova i 26 asistencija. Iako se u prvoj sezoni u Turskoj nije snašao, u Rijeci je u nekoliko navrata bio nadomak reprezentacije. Na Murićevom tragu je i Marco Pašalić, a vrijeme će pokazati kojim putem će ići.
Pašalić je eksplozivni igrač izvrsnog prvog poteza i vrlo jake tehnike, radi čega je često imun na protivnički presing. Sa 177 centimetara visine ima nisko težište, koje mu dodatno ističe agilnost i pokretljivost. Odlično se snalazi u uskim prostorima, što ga čini posebno poželjnim za probijanje protivničkih bunkera. Iz istog razloga koristan je i u utakmicama gdje će se Rijeka primarno braniti i priliku tražiti iz kontri.
Igra isključivo lijevom nogom, a nakon primanja lopte, ako se ne uputi u dribling, voli promijeniti stranu dugom loptom, ali i često potegnuti iz daljine. Tip je igrača od kojeg se generalno zna što može pružiti, ali i dalje će stvarati probleme protivničkom braniču. Ima solidan pregled igre, ali se u 3. njemačkoj ligi prečesto upuštao u solo prodore; u HNL konkurenciji morat će bolje birati trenutke.
Najveća mana mu je defenzivna igra. Kroz dostupne materijale ipak vidljivo pruža razinu više u odnosu na Murića, koji bi nerijetko pogledom ispraćao svog igrača. Ali trebati će vremena (i volje) da se navikama uklopi u kontrapresing kakvog Jakirović forsira od prednje četvorke. Manjak agresije stvarat će mu probleme u prilagodbi, ali pod uvjetom da je fizički na razini HNL-a, određeni pomaci trebali bi biti ubrzo vidljivi.
Uspjeh u Rijeci ovisit će o njegovom interesu i kvaliteti da popravi segment defenzivne igre i posljednjeg poteza. Ako to uspije, odlazi za milijune.
Sagledali smo Pašalićeve brojke u konkurenciji desnih krila u protekloj sezoni 3. njemačke lige. Vidljivo je da ima polarizirane kvalitete: okomitost i dribling su mu u samom vrhu, ali nedorečenost u posljednjem pasu i udarcu doveli su do slabašnog učinka od tek 4 gola. Radi čestog igranja isturenog desnog beka, defenzivni učinak mu je pozitivno istaknutiji nego njegovoj konkurenciji.
Uklapanje u momčad
Njegovim transferom stvara se jasna vizija discipliniranog Jakirovićevog sustava 4-2-3-1, ali podiže se i letvica očekivanja od dvaju nominalno prvih bekova Rijeke: Danila Veige i Marijana Čabraje. Desno krilo trebao bi preuzeti ljevonogi Pašalić, a na lijevom krilu nakon odlaska Marina kontinuitet bi trebao imati Näis Djouahra.
Prevedeno, krilne pozicije zauzet će igrači koji imaju tendenciju utrčavanja u sredinu i igranja svojom jačom nogom, što će omogućiti bekovima više prostora za kombinatoriku, utrčavanja i ubačaje. Na proljeće je falila takva prodornost, jer dva dešnjaka na desnoj strani – Veiga i Ampem – nisu često surađivali, a ponekad su jedan drugome i smetali. Lijevo pak, radi Marinovog soliranja, Vukčević bi nerijetko ostao praznih nogu.
U karijeri je Pašalić igrao na lijevom krilu i u sredini, ali posljednju sezonu i kao ofenzivni desni bek u sustavu 3-5-2. Dojam je da najviše može pružiti upravo u Jakirovićevom pogledu nogometa, na poziciji desnog krila. Iako je dosad igrao u nižem rangu nogometa od HNL-a, prirodni talent, pregled igre, kreacija i tehnika probijaju granice natjecanja i vidi se da ima “ono nešto”.
Nećemo ipak iskazivati prevelik optimizam jer lako se može okrenuti priča pa postaviti teza da će reprezentativce Crne Gore, Hrvatske, Albanije, odnosno prekaljena HNL imena zamijeniti igrači koji su do jučer igrali 3. njemačku ili BH ligu. Nećemo pritom ni suditi unaprijed o kvalitetama. Iako treba vidjeti kako će se novi igrači snaći u zahtjevnoj, ali i zdravoj okolini kakvu u Hrvatskoj pruža samo Rijeka, dojam je da nisu dovedeni na preporuku ili uslugu, već kao plod intenzivnog praćenja i zelenog svjetla stručnih osoba.
Najviše od svega veseli što je Rijeka je već na pet dovedenih prinova iako prijelazni rok službeno počinje tek za dva dana. Osim veznjaka Dejana Petroviča i povratnika Silvija Ilinkovića, stigao je jučer i lijevi bek Čabraja. Današnja potvrda Marca Pašalića i očekivani potpis polušpice Franje Ivanovića pružit će širinu kadru Rijeke, ali i dati Jakiroviću dovoljno vremena da sastavi i uigra momčad čak i prije prvog europskog testa.
U prijašnjim sezonama to je bilo nemoguće. U ovo doba redakcije domaćih novina i “novina” obično bivaju preplavljene pisanjem o (još jednom) raspadanju Rijeke, koje nikako da dočekaju.