U devet susreta drugog pretkola Europske lige, tek je trećina završila pobjedom s dva razlike. Trabzonspor je drugi pogodak Ružomberoku postigao u sudačkoj nadoknadi, norveški Molde (koji je usred sezone) s 3:1 je svladao danski Silkeborg, a Braga je s 2:0 pobijedila Petah Tikvu, prošlogodišnjeg člana izraelske lige za ostanak, koji je preko Kupa izborio europski plasman.
Preostale utakmice: četiri minimalne pobjede – po dvije domaćina i gostiju – i dva remija. Standardno tiho i oprezno otvaranje europske sezone ako su u pitanju klubovi iz usporedivih liga. Rijeka i Corvinul nisu usporedivi!
Iako je ostao drugoligaš “samo” zbog pravila natjecanja koja zabranjuju klubovima u javnom vlasništvu igranje prve lige, zar bi nešto bolje zvučalo da Rijeka u gostima odigra tanku nulu protiv – novog rumunjskog prvoligaša!?
Mogu se povlačiti paralele s prošlogodišnjom Rijekom, koja nije briljirala na pripremama protiv jačih ekipa (pobjeda protiv Spartak Trnave, remi protiv Čukaričkog i poraz od Domžala)… Ni ovog ljeta rezultati nisu bili posebno pozitivni, ali pobjede na pripremama nisu nužno relevantne. Ne treba zato bježati od slabog napadačkog učinka, koji je započeo još u travnju ove godine.
13 udaraca, 0 u okvir
Nastavlja se i slaba preciznost s kraja sezone: bezopasnim pokušajima iz daljine maskira se nekvaliteta pojedinaca, ali i manjak kombinatorike u završnici. Rijeka je Rumunjima zapucala 13 puta, a prosječna udaljenost od gola bila je čak 21 i pol metar! Slično smo gledali krajem prošle sezone: u Osijeku (poraz 2:0, 14 udaraca, 2 u okvir), u ligi protiv Dinama (poraz 1:2, 24 udarca, 4 u okvir) te protiv Lokomotive (poraz 3:1, 14 udaraca, 4 u okvir). Očito je da se po tom planu nije puno radilo na pripremama, ali pravo pitanje je – koliko bolje može biti?
Krilni igrači nemaju puno prostora jer često nemaju potporu bekova, što čini špicu još više izoliranom od svakog pokušaja kombinatorike. A onda, ako se prilika i ukaže, radi stila igrača koji su obično na krilu (Niko Janković, Marco Pašalić), šansa završi sebičnim udarcem puno češće (prečesto!) nego pametnom asistencijom.
Neće se to promijeniti preko noći: Marijan Čabraja, Bruno Goda i Ivan Smolčić neće postati napadački orijentirani igrači koji su sposobni ponavljati trk od gol linije do gol linije. Niko Janković mogao bi preseliti prema sredini ako se ostvari prodaja Veldina Hodže, ali od njegove zamjene – prinove Gabrijela Rukavina ili povratnika Naïsa Djouahre – nitko ne očekuje trenutnu eksploziju. U vrhu napada treće opcije ni nema, dok je jedina prava alternativa Marcu Pašaliću golobradi Šimun Butić. Nerazvikan, a vrlo zanimljivih karakteristika. Tu je i Bruno Bogojević, ovosezonski Alen Grgić koji će krpati i bekove i krila po potrebi…
Iako neosporno kvalitetan, ofenzivni igrački kadar Rijeke ima vrlo jasne limite. Slaba završnica Franje Ivanovića problem je koliko i sebičnost Nike Jankovića i Marca Pašalića, odnosno tipična nekonkretnost Jorge Obregona, nominalno prvog napadača Rijeke. Svaka uspješna generacija imala je jasnu devetku: prije Frigana i Drmića zabijali su Heber, Gavranović, Bezjak i Kramarić. Nitko iz aktualnog kadra nema kvalitetu za usporedbu s navedenima, a ove je sezone devetka potrebnija nego prijašnjih godina, jer prolaskom drugog i trećeg pretkola, osigurana je grupna faza. Milijuni, prestiž i izlog.
Zato je pred Željkom Sopićem naporan rad. Pokazao je jučer jasan napredak: nakon dugo vremena je u utakmicu ušao konzervativnije. S Petrovičem, Hodžom i Selahijem u sredini terena, iako se od prve minute mogao okrenuti kreativnijoj opciji (Fruk, Banda). Odradio je to ciljano kao naznaku trenera koji zna odigrati na rezultat, a ne samo loviti gol više. Jer Rijeka će tempom i pristupom u uzvratu riješiti Corvinul. Rumunji su solidno ekipirana momčad u niskom bloku, ali i dalje skup igrača koji čitavu karijeru živi između prve i druge lige.
I što onda? Nakon Rumunja (valjda) će doći Šveđani, u playoffu (možda) bečki Rapid, Panathinaikos ili Sparta Prag. Doći će pak (sigurno) Osijek, Hajduk, Dinamo… A kad će doći ofenzivniji bekovi ili napadač koji će znati u kontinuitetu pospremiti polušansu?
