Autor: Anita Fućak
Imati sreće u sportu je vrlo bitno, a imati znanja i kvalitete je preduvjet za napraviti nešto veliko. Velike stvari uglavnom dolaze uz poneki “poguranac” sreće. Može Rijeka imati sreće par kola, ali do polufinala Lige Prvaka bez znanja i kvalitete dogurati sigurno neće. Ili da to prevedemo u sadašnje stanje stvari, uzdajući se samo u sreću, naslov se osvojiti neće, a i Kup se s ovakvom igrom se čini vrlo daleko. Intenzitet sreće u sportu je u korelaciji s vlastitim znanjem i sposobnosti. Nekad te lopta kao u Kranjčevićevoj nagradi, a nekad ogoli sve tvoje mane kao ove srijede. Ako je tvoja izvedba na terenu visoka i kvalitetna, Bel ti neće poništiti gol Dogana, već će ti Erceg oprostiti crveni karton Selahija.
Ova Rijeka i ovaj klub posjeduje gubitnički gen i to je činjenica. Kada izgubiš naslov i kup na način na koji si ga izgubio prošle godine, kada u rosteru imaš Pjacu, Mitrovića, Labrovića, Ivanovića i Hodžu, kada u tekućoj sezoni imaš roster s Galešićem, Pašalićem, Smolčićem, Frukom i ostalim igračima i opet se dovedeš dva koraka od gubitka prvenstva i kupa. To se treba nazvati pravim imenom – mentalitet gubitnika, ili sindrom psihološke nepripremljenosti.
Kako je lopta varljiva, pa se tako i naš klub za razliku od drugih konkurenata u najavi prvenstva odmah ogradi od napada na velike stvari, što je pozitivna stvar. Ali i taj isti klub ima i sindrom “chokera” kada se dovede pred vrata raja. Ne reagira ispravno u trenutku kada treba pokazati gard, borbu i preuzeti najsjajnije odličje.
Kada je bitka za najveće stvari, kod Rijeke uglavnom dolazi do debakla.
Kao i ove srijede. Mentalna blokada. Fascinantno je da nakon svih ovih godina još od Tomićevog poraza protiv Dragovoljca, klub nije uložio niti lipe u psihološku pripremu stručnog stožera i samih igrača. Jer očito sve funkcionira na psihološkom planu kako bi i trebalo. Jer eto, sve su to stabilni momci. U današnjem svijetu ne možeš u ništa biti siguran, ali u jedno sigurno možeš: da će Rijeka puknuti kada je najpotrebnije. To je odgovornost stručnog stožera i kluba koji ne vidi problem.
Riječki navijači ne zaboravljaju ovogodišnje Đaletove uspjehe protiv Hajduka i Dinama i baš zato što svi znamo koliko ova momčad vrijedi i koliko ova momčad može, ogorčenje je veće. Ozbiljan trener, intelektualac, si ne smije dopustiti ovo što si je Đalović dopustio ovu srijedu. A depresija se povećava izjavama nakon utakmice, gdje se pokušava uloviti komadić pozitivnog u trenutku kada pozitive nema. Psihološki spremna momčad je ovo prvenstvo trebala dovršiti prije 5 kola, a takvu priliku je Rijeka imala. Nespretnim izjavama nakon utakmice Đalović ukazuje da rješenja nema, i da na planu igre se ništa ne mijenja; visoki presing u prvih pola sata pa ako se zabije onda ćemo dokrajčiti protivnika kontrom. Postoji li plan B? Postoje li podaci o GPS-u koji pokazuju ono što je i prostim okom vidljivo, da se manje trči? Klupa je kratka, ali to nam je i budget naš svagdašnji podario ove godine.
Rijeka je trenutačno, pred gostovanje u Zagrebu, prva momčad prvenstva. Ova momčad ima gard gubitnika što je i dokazala, Đale nema plan B na igračkom planu. Predsjednik je zbog financijske održivosti skratio roster na 14 ozbiljnih prvoligaških igrača. I vrlo lako bi mogao ponijeti titulu Krečaka iz naših redova. I svi ti argumenti padaju u vodu, jer je HNL dokazao da HNL nije ozbiljna profesionalna liga. Jer Rijeka je vodeća momčad prvenstva…
Momci, vrijeme Vam je da pokažete svoj pobjednički gen, i da izbrišete epitet gubitnika sa svojih leđa. U protivnom samo ćete dokazati ono što ste nam već dokazali po šesti put ove sezone.
Vječni gubitnici ili slučajni pobjednici, saznat ćemo već u nedjelju.