Bliži se 8. prosinca, kada se očekuje nova suspenzija i udaljavanje Lindona Selahija iz prve momčadi. Tako je barem bilo prošle godine… Dok se Rijeka borila za titulu, rasplet jesenske polusezone morala je odraditi bez igrača za kojeg je Željko Sopić kreirao i usavršio sustav 4-1-4-1. Prva prava utakmica koju je Rijeka odigrala nakon suspenzije bio je Slaven Belupo. Sjećate se, četiri primljena pogotka na Rujevici…
Selahi je tada preselio na tribinu zbog odbijanja produljenja ugovora, koji mu je trajao još šest mjeseci. Igrač koji ničim nije pokazao da samo iskorištava dobru volju kluba te koji je u više navrata vrlo otvoreno pokazao interes za ostankom dulje od tipično riječke dvije do tri sezone. Zasigurno je očekivao i određenu povišicu. Zasluženu, jer riječ je o neupitno najboljem razbijaču u ligi. S određenim mušicama u igri, ali savršen za ozbiljnu Rijeku europskih ambicija. A da ni on nema ništa protiv ostanka pokazao je produljenjem ugovora, jer upita nije falilo.
Izgubili su se tada bodovi u poljuljanoj atmosferi, da bi se postigao dogovor mjesec dana nakon pljuske Farmaceuta. Produljena je vjernost na godinu dana. Vatrogasno rješenje. I tko je mogao očekivati da će se identičan scenarij ponoviti 12 mjeseci kasnije? Pa svi naravno! Osim, očito, sportskog direktora Darka Raić-Sudara.
Lindon Selahi stigao je u Rijeku u srpnju 2021. godine, koji tjedan nakon potpisa Martina Zlomislića. Dulje od njega na Kvarneru je tek Niko Galešić (travanj 2020.).
Nije slučajno Radomir Đalović pokazao najveću kvalitetu baš kada se “pomirio” s Lindonom Selahijem. Određene trzavice na prvom treningu pod Đalovićem i ozljeda tijekom priprema udaljile su Albanca iz ozbiljne konkurencije protiv Elfsborga i Olimpije (odigrao je ukupno tek 90 minuta u četiri utakmice), kao i većinu odigrane HNL polusezone. Čitav susret ove sezone upisao je tek dvaput, i to u posljednja dva kola: dva derbija protiv Osijeka i Dinama. Iz aviona se vidi što je Rijeka s pravim Selahijem.
I upravo je tada Rijeka odigrala i najbolje ove godine, prikazavši ozbiljan napredak u smislenosti igre, a zadržavši pritom defenzivnu stabilnost. Osijek i debi petog braniča (Bruno Burčul) samo da bi se dobio gol u posljednjim sekundama brzo je opametio Radomira Đalovića, koji u Maksimiru nije uvodio konfuziju u posljednju liniju.
Radomir Đalović u potpunosti je nadigrao trenera od milijun i pol eura godišnje… Ali sebičnost, nepreciznost i obrane Zagorca sačuvale su bod Dinamu. Peti put u nizu, Rijeka ne uspijeva pobijediti Dinamo iako nije bila podređena. Uskoro će ova utakmica biti “samo remi” iz Maksimira, a realno bi se trebala citirati godinama kao Rožmanovih 0-2 s početka 2020. godine, jer ova je utakmica primjer kako bi Rijeka morala igrati u Maksimiru. Čvrsto i agresivno, s jasnim planom s loptom u nogama. Pa i Matjaž Kek bi imao što za naučiti iz odigranog derbija, jer i njegove Rijeke bi skidale gaće na Grobniku…
Dinamo je po svemu sudeći morao biti prvi Đalovićev skalp.
Naravno, ne treba bježati od činjenice da aktualni trener Rijeke ima sedam pobjeda u 16 utakmica. Neporaženost u domaćem prvenstvu je dobra, ali u nekom trenutku treba početi zabijati i golove… Ne možemo se praviti da se Olimpija nije dogodila. Rijeka dočekuje Goricu, putuje u Šibenik i Split, a godinu završava na Rujevici protiv – Slaven Belupa! Maksimalni učinak pred Poljud je imperativ.
Rijeka je imala prilike vrijedne 2.09 očekivanih golova. U HNL-u na Maksimiru, više je imala Lokomotiva u kolovozu 2021. godine, te Osijek godinu ranije.
Ali neovisno o rezultatu, uskoro ćemo ponovo postaviti pitanje “a što je sa Selahijem?”. Nitko ne zna, kao i obično.
Pet imena, jedan Selahi
Dvije godine stariji Dejan Petrovič dovoljno je dobar za Kekovu Sloveniju, ali ne može odraditi posao kakvog rutinski odrađuje Lindon Selahi. A za dodatnu dozu ironije, i Petroviča ugovor veže do ljeta… Zamijeniti ga nije mogao ni Veldin Hodža, koji je kreativniji i ofenzivniji igrač, osmica. Amer Gojak nikad nije bio razbijač, a Silvio Ilinković ni sam ne zna svoju poziciju. Stilom možda i najbliži Andro Babić (20) gubi sezonu na klupi umjesto na planski dogovorenoj posudbi.
Nije poznato kakve planove ima Rijeka. Zna se da Damir Mišković i dalje vjeruje kako sveopća inflacija nije utjecala na nogometaše pa da oni i dalje trebaju biti zadovoljni s pred-korona plaćama. Financijski limiti Rijeke se poznaju, ali kvaliteta se nekad treba pošteno i platiti, pogotovo znajući da na tržištu Rijeka ne može pronaći novog Selahija. Pogotovo ne za mizernih milijun eura koje je planirala dobiti za njega na ljeto, odšteta kakvu danas može samo sanjati.
Ali ovako, čekajući novi beskrajan dan, svi se u nadolazećem prosincu možemo praviti slijepi i ignorirati činjenicu da je ponajbolji igrač Rijeke 1. siječnja slobodan potpisati predugovor i odraditi proljeće “pro forma”. Ako se ne postigne dogovor pa ga Rijeka prepusti već na zimu za parsto tisuća eura, kao nekad Marka Vešovića. Problem je kao i obično dublji.
Što se (nije) radilo proteklih 12 mjeseci, pa smo u identičnoj situaciji?
Kad jednog dana Rijeka odraste, neće dvije godine zaredom propuštati priliku osigurati ključnu poziciju u momčadi na nekoliko godina. I to zbog cifre kakvu je obećala Komnenu Andriću, koji kao igrač francuskog prvoligaša na tribinama Rujevice slavi Dinamovu dvostruku krunu dva mjeseca prije potpisa za Rijeku, četiri mjeseca prije disciplinske suspenzije…