Kada navijač čeznutljivo završava rečenice sa “toga nekada nije bilo”, to je pouzdan znak da ga je zub vremena počeo grickati. Nekad je napadač je bio napadač, krilo je bilo krilo, piva gorka, a zaleđa se nisu provjeravala 10 minuta 5G vezom u hladnoj sisačkoj noći.
Iznimka nisu ni video igre. Prije L1 + “kocka” + R2 s rotacijama palčeva u suprotnim smjerovima “gljiva” na bežičnom bluetooth kontroleru sa zvučnicima dok poraženi online suparnik na drugom kraju svijeta bijesno prekida utakmicu, postojale su – 4 strelice i razmak.
Sensible Soccer (Sensi) je bila hit, a danas je kultna nogometna igra iz 90-tih godina prošloga stoljeća. Objavljena je za Amigu, Atari i PC računala pogonjena DOS ili Windows 3.1 operativnim sustavom. Tvorci igrice inspiraciju su našli u svojem prethodnom naslovu MicroProse Soccer, kao i Tehkan World Cup objavljenih kasnih 80-tih.
Nastavak Sensija se zvao Sensible World of Soccer (SWOS) u kojem se osim upravljanja s omiljenim nogometnim klubom ili reprezentacijom moglo postati i menadžer tijekom 20 sezona, kupovati igrače drugih klubova, mijenjati posao te simulirati (ili igrati osobno) utakmice s protivnicima – pokoriti Europu, svijet.
Mehanizam igranja je bio za današnje pojmove fascinantno jednostavan. Pogled iz ptičje perspektive, igrači su se mogli kretati u 8 smjerova upravljanih s četiri strelice na tipkovnici. Pucalo se pritiskom na tipku razmak, dodavalo se s razmakom, ubacivalo razmakom, a klizeći startovi su se izvodili s – razmakom. To je to, četiri strelice i razmak za sate, tjedne, mjesece i godine zabave, upravljajući golim okom vidljivim pikselima.
U Sensiju se moglo upravljati s igračima stotina klubova i reprezentacija, među kojima je 1992. bila i Rijeka.
Usprkos nekim manjim greškama u nazivima igrača ili trenera (Srećka Juričić), odnosno pozicijama, sama činjenica da se prije 30-ak godina moglo prodati Jasmina Samardžića za milijune, a dovesti Pepa Guardiolu da zajedno s Mladenom Mladenovićem i Draganom Tadićem čini najbolji vezni trokut svih vremena mora probuditi divljenje svakome navijaču – gejmeru.
Igrivost je bila najveća moguća. Formacije nisu bile samo kozmetička opcija nego su stvarno utjecale na način igranja, a tko nije napravio vlastiti klub vulgarnog imena, originalnih dresova i imena igrača te osvojio Ligu prvaka (Europski kup), taj nije živio.
Prije Supersport HNL-a i borbi s bogatim Osijekom, ljutom Istrom, igranja protiv Milana, Seville ili osvajanja naslova prvaka postojala je Liga 18. Tih davnih 90-tih Pazinku je vodio Nikica Cukrov, Osijek Ante Čačić (u SWOS nastavku), a spasa VAR-a protiv Kroacije iz Zagreba nije bilo.
Uzeti bodove na Maksimiru je uvijek bilo teško. Ništa lakše nije bilo doći u pazinsku kotlinu i vratiti se s punim plijenom. Pogotovo kada napade Elvisa Scorije u dresu Pazinke zaustavlja (vice)prvak Rijeke iz 1999. Mauro Tomišić.
Danas obje igrice imaju novi život te ih svi nostalgičari imaju priliku zaigrati i vratiti u neka jednostavnija vremena. Igre je moguće igrati na svakome modernome prijenosnom ili osobnom računalu bez većih poteškoća.
Tako da je danas moguće, ako netko ima želju promijeniti povijest, u posljednjem ažuriranju zaigrati s Cosmijevim paunima i pokoriti HNL, ona se može ostvariti.
Nekada reprezentativne pauze (u trenutku pisanja ovog teksta) mogu trajati cijelu vječnost. Ima li boljeg načina od pripreme za stvarni pohod na vrh HNL-a napraviti isti u virtualnom svijetu? Moguće samo tijekom jednog kišnog vikenda.
Postoje razne mogućnosti kako 2023. postati virtualna DOS Srećka 90-tih, ostvariti snove kao igrač, trener ili menadžer Rijeke. Ali u ovome tekstu uputa neće biti jer samo onaj navijač koji to već zna ili otkrije sam kako pokrenuti SWS.exe može cijeniti četiri strelice i razmak u hladnoj sisačkoj noći.