26.4 C
Rijeka

Rijeka – Dinamo: pitanje identiteta

Premalo se spominje raspad kakav čeka Dinamo ostane li titula prvaka na Kvarneru. Tada će veteranskoj momčadi biti potreban rez za kojeg nema financijskih sredstava. Rijeka pak plovi mirno.

Malo je koja utakmica u proteklih šest godina imala usporedivu težinu kao predstojeći nedjeljni derbi Supersport HNL na Rujevici. Ne treba se lagati: Rijeka ne može istovremeno biti prva, igrati najatraktivnije, zabijati najviše, a biti samo autsajder koji će uskočiti “ako bude prilika”. Iako je jesenas prihvatila ulogu prikrivenog favorita, zimski prijelazni rok u kojem su stopirani odlasci Nediljka Labrovića i Lindona Selahija uz dolazak Mirka Marića, pokazao je da Rijeka, odnosno Damir Mišković, može aktivirati financijsku rezervu kad prepozna trenutak. Bez većih poteškoća i straha, znajući potencijal kadra Rijeke.

Rijeka na plaće igrača i zaposlenika godišnje potroši 8,3 milijuna eura, a Dinamo gotovo 32 milijuna. Kalendarsku 2023. godinu Dinamo završio s 46 milijuna eura rashoda, ali od financijskog kraha spasio ih je 31 milijun eura neto uprihodovan prodajom igrača. Ljetos je Dinamo rasprodao momčad i dojučerašnji nositelji igre poput Livakovića, Šutala i Ivanušeca su napustili klub. 2022. godine je gotovo identičan iznos pokriven kroz sudjelovanje u grupnoj fazi Lige prvaka, uz nagrade za igranje grupne faze EL i ispadanje u 1. knockout rundi u sezoni 2021./2022… Nije svejedno kad toliki novac izostane.

Danas je isti kadar godinu stariji, a nositelji igre Mišić, Ristovski i Petković ušli su u tridesete: njihova primanja se ne smanjuju, ali fizičke sposobnosti i tržišna vrijednost itekako da! Tu su još Moharrami (28), Perić (29), Ademi (32) i Théophile-Catherine (34), a i povratnici Halilović i Rog su u 29. godini života.

Od mlađih, Bulat (22) je izgubio poziciju na proljeće, za otkup Vidovića (20) Dinamo bi trebao izdvojiti 4 milijuna eura, a Stojković i Kačavenda ne igraju od kolovoza prošle godine radi teških ozljeda.

Dinamo u ovom trenutku ima jednog dragulja: Martin Baturina. Vrhunski tehničar pritom ima značajnu manu: generalno ne postoji van granica SHNL-a. Za mladu reprezentaciju ima tek 2 pogotka u 14 utakmica (u prijateljskoj Engleskoj i protiv Bjelorusije). U europskim susretima bilježi tek pogodak Sparti i asist PAOK-u, iako je ove sezone igrao svih 12 i to s gotovo maksimalnom minutažom. Ni u HNL-u se ne ističe protiv jačih: izborio je jedanaesterac u jesenskom porazu Rijeke (2:1), ali sedam asistencija i pet pogodaka stiglo je mahom protiv slabijih momčadi: dva pogotka i asist Slaven Belupu te po dva ključna doprinosa protiv Istre 1961, Lokomotive, Gorice, Varaždina, a jedan Rudešu.

Takva ga statistika odvaja od uobičajenih Dinamovih zvijezda, koje su imale puno veći pedigre prije više desetaka milijuna vrijednih transfera. Znaju u inozemstvu itekako koliku jačinu nose nabildane brojke u HNL-u…

Dinamo je u padu

Novi predsjednik Velimir Zajec i Uprava Dinama svjesni su težine koju za njih nosi ovogodišnja titula: ona im spletom okolnosti otvara put ka grupnoj fazi Lige prvaka. U slučaju neuspjeha, tridesetak milijuna eura plaća morat će nadoknaditi prodajama ispod tržišne cijene. O unutarnjim rezervama koje su sposobne krenuti u lov na prvenstvo u sljedećoj sezoni dovoljno govori činjenica kako u kadru U21 i U19 reprezentacija nema pola Dinamovog omladinskog pogona kao nekad. Izuzev prestarih (Bulat), ozlijeđenih (Stojković, Kačavenda) i posuđenih (Vidović), kod Dragana Skočića standardno igraju tek Baturina i Perković (20).

Pritisak uspjeha na Dinamu umjetno je minimiziran iako im drugo mjesto nosi financijski krah.

Posao trenersko-menadžerskog “maga” Sergeja Jakirovića sveo se na plaćanje milijun eura Farmaceutima za 25-godišnjeg Hoxhu, odnosno posezanje za anonimnim Japancem Ogiwarom. Radi sličnih je transfera (Mihajličenko, Kaneko) Dario Šimić ljetos dobio pedalu… Ni među posuđenima nema previše zanimljivog materijala i veće je pitanje kako se riješiti višegodišnjih ugovora Štefulja (24), Bočkaja, Tolića i Menala (svi 27) te Jurića (28)… Dinamo na ljeto mora u ozbiljnu rundu ulaganja i pomlađivanja momčadi, a to će biti puno teže iz perspektive kluba koji je propustio obraniti titulu prvaka, i u vidljivom je padu.

Vrlo se brzo u javnom i medijskom prostoru zaboravilo što se sve događalo u Dinamu od početka sezone. To je jednostavno moralo ostaviti trag na momčad i njene rezultate.

Matjaž Kek za Sportske Novosti

Usporedba igračkog kadra obje momčadi prikazana je i grafički na slikama u nastavku. Linije pokraj svakog igrača označavaju njegovu dob kod dolaska u klub (sivi krug) odnosno dob danas (plavi krug). Istaknuti su ključni igrači kod obje momčadi, a zlatna sredina su dobi od 23. do 28. godine (vodoravna os), koja je uobičajeno igrački vrhunac za mnoge.

Rijeka raste

Rijeka je pritom primjer da HNL kadar kakvog je Dinamo okupio (Kulenović, Brodić, Hoxha, Sučić…) nije uvijek garancija višegodišnjeg uspjeha. Naravno da ima odličnih imena u domaćem natjecanju, ali mnogi od njih se ne naviknu na sredinu većih očekivanja i jačih utakmica. Da je s dojučerašnjim ponajboljim igračima Slaven Belupa, Varaždina ili Istre 1961 lako osvajati titule, Rijeka bi već stavljala prvu zvijezdu iznad grba…

HNL potencijal treba poduprijeti kvalitetom. Zato danas imamo za HNL paradoksalnu situaciju, u kojoj su Rijeka i Dinamo zamijenili uloge: Dinamova okosnica su igrači na odlasku ili zalasku karijere, dok je Rijeka prepuna igrača rođenih nakon 2000. godine, koji idu stepenicu po stepenicu, prirodnim rastom.

Tek trojica igrača Rijeke nisu dio “zlatne” zone, odnosno imaju više od 28 godina. To su jesenski prvotimci, a danas rezerve Emir Dilaver i Matej Mitrović, te rotacijski igrač Alen Grgić. Njima ističu ugovori u lipnju pa nije isključen ni odlazak. Mjesta bi mogli popuniti igrači na posudbama (stoper Duje Dujmović i defenzivac Bruno Burčul), odnosno iz juniorske momčadi (Matej Momčilovski), ali i zanimljiva imena iz HNL-a.

Osim spomenutog trojca, Rijeka se već nekoliko prijelaznih rokova zaredom priprema na neminovne odlaske ključnih igrača: Nediljka Labrovića i Lindona Selahija. Najprirodnije će doći njihovi transferi, iako treba vidjeti kakvi su im ciljevi, jer igra se EURO. A ukoliko se krajem tekuće sezone finalizira jedan jači transfer (Galešić, Fruk, Janković, Hodža, Pašalić, Ivanović…), Rijeka neće morati žuriti s daljnim prodajama radi stanja bankovnog računa. Damir Mišković je već na transferu Matije Frigana pokazao da mu nije problem pričekati bolju ponudu, kada ga iz nadzornog odbora kluba ne “nadziru” Volpijevi ljudi.

Oni su primjerice inzistirali na prodaji Stefana Ristovskog 2017. godine u Sporting, a igrač i agent dodatno su ubrzali taj transfer. Mišković je pokušao Sportingu platiti 200 tisuća eura da Makedonac ostane i za utakmice playoffa protiv Olympiakosa, ali nije uspjelo. Sad je situacija znatno drukčija i prodaja ispod cijene neće biti. Nešto što se ne može reći za Dinamo, u slučaju da Rijeka osvoji naslov prvaka.

Korak do raspada

Raspad Rijeke na kojeg nas uobičajeno “prijateljski” upozoravaju domaći mediji već krajem svibnja, mogao bi ovog puta biti usmjeren ka Maksimiru. Jer tamo će ostati momčad tridesetogodišnjaka, s neprovjerenim izlaznim juniorima i gomilom iznadprosječnih HNL igrača, u najboljem slučaju.

Porazna činjenica za Dinamo jest što u trenutnom rosteru imaju tek četvoricu iz vlastitog omladinskog pogona: Baturina, Halilović, Špikić i Kulenović.

Predvodit će ih Arijan Ademi… “Legenda” HNL-a i ujedno jedini igrač u povijesti natjecanja koji je pauzirao dvije godine radi dopinga, koji se nakon neuspješne avanture u Kini jesenas vratio u Dinamo. Destruktivac čiju agresiju domaći suci iz neshvatljivo visokog respekta toleriraju, a strani suci, poput Mađara Bognara koji će suditi na Rujevici, ne trpe.

Uz njega će nepisani lider Dinama i dalje biti Stefan Ristovski, koji je nekadašnje dodvoravanje Armadi preusmjerio ka Boysima… Nikom u građanskom i gospodskom Maksimiru danas ne smetaju njegove riječi. Ili to barem ne žele priznati.

U takvom Dinamu, nekolicina igrača mogla bi škicnuti do sunčanog Jadrana.

Na Jadranu će se igrati jače europske utakmice sljedeće jeseni, što bi mogao prepoznati Gabriel Vidović i iz Minhena produljiti na posudbu do Rujevice. Marko Soldo s kaljenja u Gorici bi mogao uskočiti u Selahijeve kopačke umjesto trčanja u sjeni veterana Ademija i Mišića, a Luka Stojković bi za savjete u oporavku od ozlijede ligamenata mogao upitati Marka Pjacu, umjesto da nosi vodu Arberu Hoxhi…

Zamjena identiteta

Dinamo je u HNL okvirima danas ono što je Rijeka bila pod Goranom Tomićem i Robertom Palikučom: ima iskustveno jak, ali jednako islužen igrački kadar. Kad se zagrebe malo ispod površine, isplivaju mnogi problemi nastali manjkom planiranja. To je HNL momčad nedokazana na međunarodnoj razini, puna načetih i ozlijeđenih igrača. S jakom željom povratka na staze stare slave, ali upitne realnosti.

Slab “football heritage” Dinama bit će vidljiv tek kroz par sezona. Pritisak titule neupitno je na njima.

S druge strane, Rijeka s četiri puta manjim budžetom za plaće igra – opušteno. Drugo mjesto osigurava gotovo sigurnu grupnu fazu Konferencijske lige, a tekući troškovi mogu se pokriti jednom dobro tajmiranom prodajom. Pritom je važno što je većina nosioca igre Bijelih na začecima svoje Jadranske pustolovine. Njihov igrački, ali i prodajni potencijal je neosporan, a naslov prvaka otvara Rijeci vrata europskih milijuna. Prema kojima mogu mirno, jer iako bi bila šteta propustiti priliku, u slučaju neuspjeha, posljedica za klub – nema!

Za sve detaljnije prognoze fotofiniša prvenstva pričekat ćemo ipak ponedjeljak ujutro. Pobjedom u izravnom dvoboju, Rijeka preuzima ulogu favorita iako je do kraja čeka teško gostovanje u Osijeku. A kako je svojevremeno tako mogao pjevati nekad igrač Rijeke, a danas drugi dokapetan i miljenik navijača Dinama, možemo se istim riječima poslužiti i mi na navijačkom portalu…

Podijeli tekst na mrežama: