U ponedjeljak ujutro, 21. kolovoza 2023. godine, Sergej Jakirović gostovao je u kultnoj emisiji Radio Rijeke, Pod stijenama Kantride. Opisao je planove pred sutrašnji put u Francusku gdje je Rijeka u četvrtak popodne igrala prvu utakmicu playoffa Konferencijske lige protiv Lillea. Nekoliko sati kasnije, nakon ručka, nestao je iz klupskih prostorija bez pozdrava s igračima i ubrzo se pojavio na Maksimiru, gdje je predstavljen kao novi trener Dinama.
Široj riječkoj javnosti, kao ni igračima ni Upravi kluba, ništa nije bilo jasno jer je Jakirović dobio slobodne ruke pri sastavljanju igračkog kadra, a momčad koja je započela sezonu djelovala je obećavajuće. Ipak, sve se naizgled urušilo u samo jedno poslijepodne. Ogorčenost nije krio ni Damir Mišković… A niti godinu dana kasnije, navijači Rijeke proživljavaju svoju drugu “jednom u životu” situaciju… Dva dana pred uzvratnu utakmicu 3. pretkola Europske lige protiv Elfsborga, Željko Sopić postao je bivši trener Rijeke sat vremena nakon održane press konferencije, jedan dan pred let u švedski Borås. Ovu situaciju je zakuhao sam Prezidente.
Sportska sramota! Tako se ne ponašaju ljudi iz sporta, ljudi koji drže do klubova.
Damir Mišković nakon naprasnog odlaska Sergeja Jakirovića tri dana pred utakmicu s Lilleom
Željko Sopić ima velik ego i mnogima je u svojih gotovo godinu dana karijere u Rijeci stao na žulj. Nekad novinarima sarkastičnim odgovaranjem na (uglavnom) deplasirana ili već odgovorena pitanja, nekad navijačima (iskrenim) izjavama kako je Dinamovac, nekad igračima svojim zahtijevanjem visoke discipliniranosti. Negdje u tom periodu se očigledno zamjerio i Damiru Miškoviću. Do posljednjeg trenutka sezone 23/24 bio je u igri za dvostruku krunu, a može se reći da je čitavu sezonu obilježila vratnica južnog gola Rujevice: protiv Lillea je servirala loptu u noge Davidu za 1:1, a protiv Dinama stopirala pogodak Smolčiću za 2:1.
Odluka suprotna svim klupskim postulatima
Ali krajem sezone je izašla vijest o “nepoštivanju dogovora” o Stivenu Juncaju. Niželigaški amater ima bogatog tatu koji je minutažom uvjetovao sponzorstvo klubu. I očito nije bilo dovoljno par minuta u Kupu, nego je Juncaj trebao nastupati i u već riješenim ligaškim utakmicama, kršeći pojam klupske hijerarhije i trenerskog autoriteta. Propitkivalo se i igranje Mateja Mitrovića nad Nikom Galešićem. Pokazat će se s pravom, jer iskusni Mitar je odabrao petrodolare i pridružio se Pavičiću, Velkovskom i sličnima, koji su napustili klub po isteku ugovora.
Jako puno čudnih izjava, upitnih odluka pa i bizarnih situacija dogodilo se unutar par mjeseci da bi bile tek puka slučajnost.
Prljavi veš se prao u javnosti i kod slučaja Marca Pašalića, kada je plasirana informacija da ne želi u egzotične arapske zemlje pa se – ne javlja na telefon!? Jorge Obregon u dresu Reala na prvoj utakmici Elfsborga ide u istu kategoriju, kao i izjava predsjednika Miškovića oko transfera Nediljka Labrovića. Da će se nekim igračima izaći u susret i “nitko neće propasti zbog par stotina tisuća eura” puknuo je Mišković dva tjedna prije nego što je razliku nadoknadio iz džepa navijača, podizanjem cijena pretplata u prosjeku za 113 %, prema neslužbenim informacijama donesenu protiv savjeta svih suradnika… Radi čega je prve dvije europske utakmice pratilo 4683 i 4867 umjesto prošlogodišnjih 6827 i 6934 gledatelja.
Rijeka se posljednjih godina rezultatski, ali i funkcionalno udaljila od svog vrhunca.
Sopićev rezultat za “plus četiri”
Hrvatska voli slaviti “srebra zlatnog sjaja” pa se i granični porazi nerijetko veličaju. Iako je na kraju dana Dinamo osvojio prvenstvo, a Lille prošao dalje… Ali kvalitetu kakvu je Rijeka prikazivala protekle sezone nitko ne može osporiti. Kako ekipno, tako i individualno. Lindon Selahi je najbolju sezonu karijere odigrao kao korektor u 4-1-4-1 sustavu pod Sopićem, a Toni Fruk je s 13 asistencija u 38 utakmica ostao u društvu Bellinghama, Wirtza, Baene i Williamsa, kao peti najbolji U23 asistent u Europi. Nije ih Sopić samo postavio na teren, a tvrdnje o rušenju vrijednosti mladim igračima su faktualno netočne…
Ali nije nakon ljetnih priprema pokazao pomake u otklanjanju problema. U novoj sezoni Rijeka i dalje ima vidljiv manjak kreativnosti, probleme s iznošenjem lopte te jednodimenzionalan pristup bez previše automatizama u posljednjoj trećini. Ugasiš dva igrača, ugasio si ofenzivnu moć. Krivicu djelomično “snosi” i igrački kadar odnosno oni koji ga definiraju: koliko god imali potencijala, Franjo Ivanović je nedavno postigao prvi gol nakon Božića, Marco Pašalić igra drugu ozbiljnu seniorsku sezonu karijere, a Niko Janković treću, očito i na krivoj poziciji tromog krilnog igrača. Od primarno defenzivnih bekova teško je očekivati danonoćno jurcanje od jednog gola do drugog, a Marka Pjacu i Nediljka Labrovića zamijenili su golobradi Rukavina s dvadesetak seniorskih utakmica u nogama te bivši golman danskog drugoligaša…
Teško je vjerovati da Rijeka ima neograničen neiskorišteni potencijal u momčadi, iako je vidljivo da u nekim segmentima nije bilo poboljšanja čitavu godinu. Najprirodnije je onda bilo da se stisnu ruke po finalu (izgubljenog) Kupa i prijateljski se rastane, jer je smjena trenera nakon dva ligaška kola odlika nesređenih klubova koje imaju dublje probleme. Rastanak je bio izgledan, ali je skandiranje Rujevice prema Sopiću i pitch invasion nakon posljednjeg kola sezone čini se natjeralo Miškovića da razmisli o odluci. Mnogi pritom kažu da je Rijeka za Sopića ionako bila prevelik zalogaj pa otkaz nakon nula trofeja na kraju sezone ne bi bio neočekivan.
Rijeka će tako u uzvrat protiv itekako prolaznog protivnika i ove godine ući bez stručnog stožera, jer Željko Sopić za sobom će na zavod za zapošljavanje povući pomoćnika Daria Grabušića (prošle godine pomoćnik Carevića u Šibeniku) te trenera vratara Maria Jozića. Neslužbeno, zamijenit će ih Igor Čagalj i Ivan Vargić u ulozi pomoćnika. Riječko, navijačko, drago, popularno: neupitno da. Ali i vatrogasno rješenje bez razmišljanja o posljedicama. Analitičar Josip Paušić zasad ostaje u klubu i putovat će u Švedsku nakon čega vjerojatno odlazi, a nije poznata sudbina kondicijskog trenera Ivana Ćukovića, kojeg je također doveo Sopić. U klubu ostaju analitičar Matija Drnjević i kondicijski trener Vito Tercolo.
Sve ovo možda i prvi put u posljednjih desetak godina stavlja upitnik nad Miškovićeve namjere. Jer iako je kroz godine bilo vrlo upitnih telegrama, pečata, prodaja i drugih odluka s kojima se mnogi nisu slagali, većina bi razumjela da su donesene s klupskim interesom na prvom mjestu. Da postoji neki viši cilj, da je sve dio plana.
S vremenom ćemo svi biti pametniji jer Mišković ne bi povlačio ovakve poteze bez valjanog razloga. Možda je na povišenim preplatama inzistirao neki novi vlasnik. Možda je Željko Sopić izgubio svlačionicu, što je dovoljan razlog smjeni taman se ona dogodila na poluvremenu utakmice…
Možda će ova smjena prethoditi smjenama Antoninija Čuline i sportskog direktora Darka Raić-Sudara… Jer i ovogodišnji prijelazni rok sveden je na škicanje među rezerve Dinama (Rukavina), sve dostupno u Istri 1961 (Majstorović, Devetak) te razne povratnike u HNL (Posavec, Andrić). Izlazni transferi su pak također ograničeni na interes Dinama za Pjacu, realizaciju višegodišnjeg interesa (Labrović), istek ugovora, te rješavanje viška. A ovog ljeta smo u istoj situaciji kao i lani, jer Veldin Hodža i Lindon Selahi imaju manje od 12 mjeseci ugovora, što znači da su na zimu slobodni igrači, s nepoznatim klupskim ciljevima. Mnogi će reći da se mogao odraditi i bolji posao u sportskom segmentu, iako na tržištu vlada status quo.
Klasični HNL
Puno “možda”, ali kad se napokon nasmiješio europski ždrijeb pa je za sigurnu europsku jesen potrebno samo pobijediti momčad iz sredine švedske lige, kako najbolja odluka može biti smijeniti čitav stručni stožer!? Ako se trebalo mijenjati, zašto su se čekali bezidejni kiksevi u Rumunjskoj i Varaždinu, koji nisu otkrili ništa novog? Ako je u pitanju svojevrsni bojkot igrača nezadovoljni odnosom s trenerom, što se dugoročno rješava stajanjem na njihovu stranu? Bojkotirao je i Roberto Punčec Matjaža Keka, pa je danas jedan stoper Šibenika, a drugi trener na EURO-u…
Ako je u pitanju šok terapija, kako je čovjek odluke Radomir Đalović: legenda kluba, ali trener s jednom utakmicom iskustva? Koji je svim ljudskim i trenerskim kvalitetama unatoč, favorit primarno za scenarij Dragana Tadića: prerano i prejeftino potrošen domaći trenerski potencijal.
Prošao je Đale svašta u svoje dvije godine u Rijeci: od Tadića, Budicina, Cosmija, Jakirovića i sada Sopića, dovoljno za dvije autobiografije… Nije on nikakav amater, a i igračka karijera mu je bliska, ako ne i jača od Sopićeve; očito se cilja na “Ćirino” galvaniziranje momčadi pred važan dvoboj. Ima vremena za skupiti glave, ali neće potencijalni prolaz u Švedskoj biti ničija zasluga nego Sopićeva, kao što bi prolaz Lillea bio Jakirovićeva.
Usred europskih kvalifikacija, znajući da im narednih par stotina minuta može donijeti po pet milijuna eura u blagajnu samo za plasman:
- Osijek prodaje najboljeg igrača (Ramon Mierez)
- Hajduk suspendira i raskine ugovor s dojučerašnjom legendom (Ivan Perišić)
- Rijeka smijeni stručni stožer
Na prve dvije stavke smo donekle i navikli, ali navijači Rijeke su kroz godine mogli privilegirano s podsmjehom promatrati tuđa samoubojstva iz zasjede. Nisu očekivali da će se i oni naći u istom društvu u kružnom toku, jer bar je Rijeka pod vodstvom Damira Miškovića dugi niz godina bila definicija stabilnog nogometnog kluba.
Sredina u kojoj se ne kopaju grobovi na stadionu, gdje je neuspjeh prirodna stvar i neizbježni dio života. Sastavni dio dugoročnog Projekta, za čiji su uspjeh pomno osmišljeni koraci i plan kojeg se svi drže.
Razlozi smjene sigurno postoje, ali tajming odluke malo tko može razumjeti, rijetki i opravdati. General podrezanih krila postao je general prerezanih krila…
Kralj je mrtav, živio kralj!