Rezultatski, sve je započelo pod palicom Željka Sopića, koji je početkom ljeta odradio prve prave ljetne pripreme u trenerskoj karijeri, da bi postao bivši nakon samo pet (uglavnom ispodprosječnih) službenih utakmica. Nisu pali Corvinul, Elfsborg i Varaždin, pa je pao karizmatični – i bučni – Sopa. Rijeka se nije posebno nametnula danas sedmoplasiranom rumunjskom drugoligašu, a protiv Elfsborga je s igračem više odigrala gotovo čitavo poluvrijeme i jedva uzela remi. Sve je kulminiralo nulom u Varaždinu, iako će na istom terenu tijekom sezone velikani uzeti samo jednu pobjedu: Dinamo, minimalnu.
Tada su se svi čudili ishitrenoj odluci Damira Miškovića, koji je vatrogasno rješenje iz kolovoza 2023. zamijenio vatrogasnim rješenjem u vidu promoviranja pomoćnog trenera u glavnog. I to netom nakon press konferencije pred uzvratnu utakmicu protiv Elfsborga, odnosno na identičan način kako se od Rijeke godinu prije oprostio bosanskohercegovački prodavač magle čiji svaki pokret prati njegov vrlo snažan PR odjel. Pa je i Sopa ubrzo u 14 sati bio u avionu, a u 15 već na birou…
Nikom nije bilo jasno zašto baš tada, ali je prljavi veš ubrzo izašao na površinu: doznalo se za slučaj Juncaj, za propale dolaske na kojima je inzistirao Sopićev stožer (Bruno Duarte) i za neke druge javne tajne… Iako bez trofeja, Sopićevo proljeće obilježeno je kardinalnim sudačkim greškama na štetu Rijeke i VAR aferom. Bilo je tu i nesreće, pa je jedna stativa spasila Lille u kolovozu, a druga stativa spasila Dinamo u svibnju… Tajming odluke o otkazu ostao je neshvatljiv, ali kad se podvukla crta, Zagrepčanin i veliki Dinamovac je zamijenjen Riječaninom i legendama kluba u stručnom stožeru. Mnogi su rekli pa i nije toliko loše…
Radomir Đalović, tada svima tek simpatično lice u kojem su rijetki vidjeli značajan potencijal, započeo je katastrofalno. Greška Veldina Hodže načela je Rijeku u Švedskoj, a Olimpija je bez puno muke uzela ponuđeno i neporažena napustila Rujevicu. Rutinska pobjeda u Osijeku nije puno značila, jer pred kraj kolovoza uslijedila je povijesna europska sramota i ljubljanskih 5:0 koji su kasnije pravdani nepostojećim virozama. Natjecateljski, ali i navijački, jer ovogodišnje gostujuće euro kvalifikacije Rijeka će odraditi bez navijača zbog nereda u Ljubljani koje je nemoguće pravdati, ali je vrlo lako razumjeti.
Uslijedile su prodaje Franje Ivanovića i Veldina Hodže (Sopić je obojicu pogrešno klasificirao kao tek rotacijske igrače) te dolasci Amera Gojaka, Stipe Perice i Dominika Dogana. Nije pomoglo, jer Đalović svoj mandat otvara sa šest pobjeda iz 16 utakmica, od kojih su dvije bile protiv niželigaša u Kupu. U strahu od ekspresnog kraja trenerske karijere, išao je na sigurno: s udarnom postavom na Bednju i Neretvanac…
Vrijeme je prolazilo, nizali su se remiji, tu i tamo neka pobjeda, ali nijedan poraz. I malo po malo, Rijeka ostaje čiste mreže, a u derbijima nadigrava bez pokrića razvikana trenerska imena u Dinamu i Hajduku. Završava jesen, a u početku osporavani Đalović na diobi prvog mjesta! Svemu unatoč…
Božićni pokloni
Fiumane je zatim dočekala velika crvena kutija ispod božićnog drvca, i oni se naivno ponadali. Val euforije traje kratko, jer kutija je bila Pandorina, a iz nje su iskočili i otrčali Niko Galešić i Marco Pašalić, a nedugo zatim praktički iz autobusa prema Varaždinu izlazi i Ivan Smolčić. Ostade Đale bez tri ponajbolja igrača, a prvi na tablici.
Vrijeme je da Mišković definira svoje ciljeve i jasno ih predstavi navijačima, a na navijačima je da shvate da tih 11 na terenu i Đale, zaslužuju podršku bez obzira tko vodi i kako vodi klub.
Anita Fućak, Portal Nepresušan (10.2.2025.)
Udar realnosti teško je pao svima: zašto u Dinamo, zar nije bilo bolje ponude, je li Smola mogao ostati još kratko, kada je kraj rasprodaji obiteljskog blaga, a najvažnije: hoće li se napokon dovesti neko pojačanje!? Slijeću Luka Menalo, Jovan Manev, Duje Čop, Mile Škorić i Ante Oreč; tada na prvu ni blizu kvalitete dostojne vodećem klubu lige… I tako u početku i ispada: Oreč zbog ozlijede ne igra do travnja, Škorić je odigrao tek tri, a Manev sedam proljetnih utakmica, dok su Menalo i Čop riješili svaki po jednu utakmicu.
Neporažena, ali nervozna i poljuljana Rijeka napokon gubi u Varaždinu, uz dva crvena kartona koja će ju stajati rezultata protiv Istre. Toni Fruk kao nekad Franko dobiva tri utakmice kazne za opasan start, iako se slični startovi proljetos nisu sudili ni kao prekršaj… Nazire se krah kao prošle godine zbog teškog rasporeda, a Radomir Đalović iz rukava vadi nešto što nije uspjelo nijednom prethodniku: u deset dana padaju i Osijek i Dinamo i Hajduk!
I onda slijede dvije lagane utakmice: fenjeraši Šibenik i Gorica. Rijeka uzima…dva boda!? Pa dominacija u Jadranskom derbiju, nakon kojeg slijedi poraz u Koprivnici. Zatim tri pobjede, pa tri poraza. Pa dvije pobjede, pa dva remija. Nije uvijek bilo bajno, često se Rijeka vadila na inspiraciju uglavnom Tonija Fruka, a ponekad Nike Jankovića i Naisa Djouahre… Ali kako vrijeme teče, Đalovićev “ko te pita” iz krilatice protiv Istre 1961 prelazi u pravilo. Pod Sopićem trideset udaraca i nula golova, pod Đalovićem deset udaraca i jedan gol.
Momčad je galvanizirana, u nekom trenu sve je kliknulo. Iako je sklapana u hodu pa ne može nizati pobjede u nikad izjednačenijem HNL-u, previše i prečesto izvlači pobjede da bi sve bile slučajne. S igračem manje pada i Varaždin solo prodorom i golom Luke Menala, koji je jednim potezom opravdao dolazak, i ponovio učinak iz 2021., kada je golom Gorici pogurao Rijeku do europskih kvalifikacija. Ta je ista Gorica pala i pred zimsku pauzu, iako je 80 minuta imala brojčanu prednost na terenu. Mentalna snaga.
U cijeloj priči fali faktor konkurencije, koja si iz tjedna u tjedan propucava koljena. Gostujući na svom Maksimiru, Dinamo nije u stanju pobijediti (praktički puštenu) utakmicu protiv Lokomotive, čiji igrači ne kradu sekunde nego idu u napad u posljednjim minutama iako im ne treba. I malo ovo, malo ono, Rijekin kiks na Poljudu – koji Hajduku daje prividnu nadu da ih ove godine ne čeka 20. fritula zaredom – prolazi nekažnjeno.
Prvi put u sezoni slijedi rasprodana Rujevica. Na nož je dočekan u početku sezone simpatični, a nakon što je budući trener Dinama istrčao s rezervama i dobio petardu u Maksimiru, omraženi mini Dinamo, Slaven Belupo. Protiv Rijeke idu udarnim sastavom u sve tri utakmice u fotofinišu… I padaju dvaput u četiri dana.
Nikom ništa nije jasno, jer Rijeka uzima trofeje, a sklapana je prošlogodišnjim zamjenama (Zlomislić, Petrovič), bivšim igračima Istre i Lokomotive (Devetak, Majstorović, Čop), Dinamovim otpadcima (Janković, Menalo, Rukavina) te igračima kojima ističe ugovor (Selahi, Djouahra)… Zbog utrčavanja navijača u teren, posljednji ligaški zvižduk službeno nismo ni doživjeli, ali zlatne medalje su podijeljene. Titula satkana od krvi i znoja. U inat svima.
I tako su istaknuti igrači prestali biti tek višegodišnji prolaznici bez trofeja, za koje se opravdano u trenucima moglo reći da su luzeri, a Rijeka prestala biti tek slučajan osvajač jedne titule po modelu “tad i više nikad”.
Najvažnije od svega, Rijeka je nakon petogodišnje suše ponovo podigla pehar.
Iako je i proteklih godina bila blizu trofejima, uvijek bi nekako ostala kratka za odluku, stativu, gol, obranu, utakmicu, a ponekad i sudačku psovku kad bi postigla pogodak… Fata je Fata, al dvaput je dvaput.
Dječačko veselje
Zaplakao je i Damir Mišković, čije su odluke ove godine posebno osporavane. Prelazile su se pritom granice ukusa i uzajamnog poštovanja, ali iskrene suze radosnice na proslavi naslova prvaka imaju svoju težinu. Jer u dvije i pol sezone Rijeka je pokazala stabilnost koju smo mnogi pogrešno propitkivali.
Dok je Rijeka pod Cosmijem u jesen 2022. dijelila posljednje mjesto na ljestvici, tko je mogao očekivati da će iste sezone izboriti europske kvalifikacije, godinu kasnije boriti se za duplu krunu do samog kraja, a dvije godine kasnije ponovo uzeti sve!? Pritom zaraditi preko 30 milijuna eura na prodajama? Svi poslovni potezi koje je Damir Mišković vukao u tom periodu, hladne glave kritikama unatoč, danas se mogu opisati samo kao fenomen. Radio ih je u najboljim namjerama iako nisu uvijek bile ispravne…
Primjećujete da smo na dvoznamenkastom broju odlomaka, a ni riječi o pretplatama. Ovosezonski brojač ostao je na sramotnih 4481… Mnogi nisu zaboravili da ih je u lipnju 2024. Klub indirektno popljuvao jer su kritizirali poskupljenja i način klupske komunikacije istog. Neki nisu oprostili takav pristup, dok su drugi progutali ponos i rezervirali svoje mjesto na proslavi titule.
Iz ovakve sezone moramo svi izaći pametniji.
Prvo navijači, jer naše uglavnom anonimno prozivanje je ljetos i zimus bilo atipično pretjerano. Granice moraju postojati: plastične čaše ne smiju se bacati u teren i razbijati glave protivničkim igračima, a prodaja igrača u Dinamo dok prijelazni rok nije ni počeo ne znači da Damir Mišković ne želi osvojiti naslov. I to nije opravdanje da mu se jebe sve po spisku iz udobnosti vlastite tipkovnice. A ova sezona je dokaz da i u nekom trenutku teško razumljive odluke imaju svoje razloge.
A zatim i klub, od kojeg nitko od navijača ne očekuje popuste i sniženja cijena pretplata, ali nitko ni ne zaslužuje da se prema njima odnosi kao prema maloj djeci kojoj treba raditi smjernice kako da se ponašaju. Neki će grintati, neki će prihvatiti, neki braniti. Ali ne moramo se dodatno dijeliti. Kao što popularna ulična krilatica kaže: malo nas je, al smo govna. Pa hajmo onda svi biti bolji.
Novi rast
Nakon povijesnog bujola 2017. godine, Rijeka je imala period lutanja. Umjesto rasta, uslijedio je postepeni pad. Đalovićevi ratnici su ove godine omogućili Rijeci drugu šansu za rast. Ljeto će mnogima na tržištu pozicionirati Rijeku kao najpoželjniju udavaču, a neka imena već su procurila u javnost. Darko Raić Sudar i Antonini Čulina su protekle sezone pokazali da nikako nisu tek zalutali u svoj posao; iako je bilo podosta promašenih transfera (Posavec, Andrić, Perica, Dogan), HNL su dobro pročešljali i filtrirali.
Očekuje se da će tako i nastaviti, jer u moru Mitrovića, Vešovića, Pajazitija, Kavelja, Pršira, Grgića, Krivaka, Rebića, Čolaka i drugih, treba pronaći one koji su idealan fit za Rijeku: karakterne i željne dokazivanja. Samo takvi kod nas i uspiju. Prilike im neće faliti, jer već 18.6. Rijeka saznaje svog protivnika u drugom pretkolu Lige prvaka, pa si može posložiti kockice vjerojatnosti prolaska bar jednog pretkola bilo Lige prvaka, Europa lige ili Konferencijske lige, što će Bijelima garantirati prvu grupnu fazu nakon Rožmanovog Kopenhagena 2020. godine.
Dugo očekivanu, pa će možda i renomirani riječki poduzetnici razmisliti da barem mali dio svojih višemilijunskih dobiti usmjere prema simbolu grada u kojem posluju.